The Dyatlov Pass Case

The Dyatlov Pass Case

SUBTITLE'S INFO:

Language: Croatian

Type: Human

Number of phrases: 209

Number of words: 2248

Number of symbols: 11776

DOWNLOAD SUBTITLES:

DOWNLOAD AUDIO AND VIDEO:

SUBTITLES:

Subtitles prepared by human
00:13
Početkom 1959. godine grupa planinara odlučila je krenuti na ekspediciju preko planinskog područja zapadnog Sovjetskog Saveza. Grupa se sastojala od 9 iskusnih muškaraca i žena znatno upoznatih sa sibirskom divljinom. No, ova avantura će se pokazati kao njihova zadnja. Unatoč kriminalnom istraživanju, fotografijama i unosnim dnevnicima, slučaj ostaje nerješen više od pola stoljeća. Ovo je slučaj o Dyatlovom Prolazu. Ranog jutra 23. siječnja 1959. skijaški i planinarski tim od 10 ljudi ukrcali su se na vlak prema Uralskim planinama usred Sovjetskog Saveza. Grupa se sastojala od 8 muškaraca i 2 žene s Igorom Dyatlovom kao vođa grupe. Dok je vlak polako ulazio duboko u planinsku sibirsku tajgu grupni dnevnik je primio zadnju prijavu ''Zanima me što nas očekuje na ovom pješačenju? Hoće li se išta novo dogoditi?'' Tijekom sljedećih par dana, grupa se nastavlja izmjenjivati između oblika transportacije
01:34
Prvo busom, onda kamionom, onda konjima na sanjkama i konačno pješice i na skijama. 28. siječnja, jedan od planinara pod imenom Yuri Yudin, počeo se osjećati jako loše i odlučio se vratiti nazad dok je ostatak 9 ljudi iz grupe nastavilo prema planu. Ove fotografije su uslikane prije nego što su krenuli svojim putem i to će biti zadnji put kada će vidjeti svoje prijatelje žive. Grupa je nastavila sa svojom ekspedicijom preko snježnog puta zabilježavajući sve koristeći dnevnike, također i nekoliko kamera. Oporavljene fotografije i unosni dnevnici upućuju na to da je put išao prema očekivanom bez ikakvih predviđenih komplikacija. Samo puno snijega, oštrija hladnoća i jako naporan teren 1. veljače, stigli su do dna planine znan prema domorodnim Mansijcima kao Mrtva Planina Proveli su veći dio dana proguravajući se uz strmi nagib, ali konačno su odlučili smjestiti kamp samo nekoliko stotina metara do vrha. Ovo su neke od zadnjih fotografija preuzete iz kamera i posljednja rečenica zadnje prijave glasi:
02:44
''Teško je zamisliti udobnost na grebenu za vrijeme zavijajućeg vjetra udaljenog stotinama kilometara od ljudskih naselja.'' Nekoliko tjedana poslije, prijatelji i rodbina počinju se brinuti. Nitko nije ništa čuo od Igora ili bilo kojeg člana grupe. Nakon puno rasprave, tim dobrovoljaca je krenuo na njihovu potragu. 26. veljače, pretraživački tim je napokon uspio locirati kamp na nagibu. Na prvi pogled je bilo očito da je nešto strašno krenulo prema zlu. Šator je uništen i prekriven tankim slojem snijega. Planinareve stvari i oprema su uredno bile složene u šatoru, ali je šator iznutra bio otvoren nožem. Sljedeći dan, 9 parova stopala odveli su pretraživači tim niz strminu prema obližnjoj šumi. Budući da su otisci stopala bili slabo otisnuti u snijeg upućuje na činjenicu da su se spuštali niz strminu mirnim ritmom, a ne trčajući u panici.
03:57
Otisci su se mogli pratiti otprilike pola kilometara od šatora sve dok je put bio totalno prekriven snijegom. Nastavili su u smjeru puta i ispod velikog cedrovog drva na rubu šume, pored ostataka improvizirane vatre, našli su smrznuta tijela Yuri Doroshenka i Yuri Krivonischenka Bilo je potrebno preko 2 mjeseca da se tijela svih 9 planinara pronađu. Prva dva su nađena izrazito slabo odjevena. Bez jakna, hlača, rukavica, kapa, čizma ili bilo što što bi se uzelo za vrijeme takvih ledenih uvjeta. Samo tanke majice, gaće i čarape. U vrijeme njihove smrti bilo je oko -30 °C Cedar je imao znakove oštečenja kao da se netko penjao na njega, s otkinutim granama na visini od 5 metara. Možda su pokušavali locirati šator u mrkloj tami ili su se možda pokušavali sakriti od nekoga ili nečega.
04:59
Sljedeća tri planinara nađena su na različitim udaljenostima između šatora i drva prekriveni sa nekoliko centimetara snijega. Bili su bolje odjeveni nego zadnja dva, ali ne previše jer su im i dalje falili osnovni artikli kao što su čizme, kape i rukavice. Svi su nađeni usmjereni prema šatoru kao da su se mučili vratiti nazad u trenutku smrti. Dok su neki od njih zaprimili lakše ozljede, svih 5 je poginulo od hipotermije. Valjalo bi napomenuti da su 4 od njih poginula dok su bili intoksinirani. Zadnja 4 planinara su nađena na dnu malog brda, prekriveni sa 3 metara snijega. 75 metara od drva, u suprotnom smjeru od šatora. 3 od njih su zaprimili teške ozljede. Jedan je imao prelomljenu lubanju, a 2 su prelomili nekoliko rebara i imala veliko unutarnje krvarenje. Medicinski istražitelj je smatrao da su ozljede zaprimili padom i usporedio ih je sa automobilskom nesrećom. Ozljede su pretrpili dok su bili živi i nisu mogle biti zaprimljene od druge osobe.
06:03
Dva su također nađena sa dubokim i otvorenim očnim šupljinama, a jedna žena nije imala jezik Zadnji od četvorice je imao slomljen nos i deformirani vrat, ali je umro od hipotermije. Najzanimljivije od svega je to što su poslije otkrili da su tri artikala odjeće bila iznimno radioaktivna. 28. svibnja kriminalni slučaj se prekinuo sa čudnim i vrlo nejasnim zaključkom. Vođa istrage upisuje konačni izvještaj: ,,Uzrok smrti je bila nepoznata neodoljiva sila koju planinari nisu mogli savladati.'' Nije baš najzadovoljavajući odgovor, a jedva je i zaključak. Uzmemo li u obzir da Galaktičko Carstvo nije imalo nikakve veze sa smrti planinara, je li moguće objasniti neke od zagonetnijih detalja na manje nejasan i mogući način? Ajmo pokušati. Činjenica da Dubinina nije imala jezik je otišla daleko van proporcije.
07:06
Neki kažu da je bio odrezan ili istrgan dok je bila živa, ostali kažu da su ga pojeli strvinari poslije njene smrti, dok neki tvrde da je jezik pronađen negdje drugdje. Ali pročitao sam medicinske izvještaje i glase ovako: ,,Dijafragma ustiju i jezik nedostaju.'' To je to. Ne piše ništa o rezanju ili trganju ili bilo čemu. Ne znam kako ili gdje je počelo, ali izgleda da je pretjerana važnost stavljena na jezik koji nedostaje dok u stvarnosti to je samo manje važan detalj. Barem je medicinski istražitelj mislio da je, inače bi najvjerojatnije proučio to dublje. Na primjer, isti odlomak istog izvještaja napominje: ,,Duboka šupljina, oči nedostaju.'' Jednako tajanstveno, zar ne? Pa..ne, zato što je medicinski istražitelj bio ponudio objašnjenja za oba detalja. ,,Oštećenje mekog tkiva na glavi [...] su posmrtne promjene na Dubininom truplu, koje je nedavno bilo pod utjecajem vode prije otkrića.''
08:08
Također je nadodao ''(putrefakcija i dekompozicija)'' u zagradama da potvrdi što je zapravo imao na umu. I ovo nije bilo samo specifično Dubinini jer su ostala 4 tijela bila oštećena zbog otopljavanja snijega. Dakle, neki koji tvrde da joj je jezik bio uklonjen dok je još bila živa su ciljali na činjenicu da je imala oko 100 grama krvi u svome želudcu. Ali ni to zapravo nije istina.. Relevantan dio forenzičkog pregleda navodi: ,,Želudac je zadržavao do 100cm3 tamne crvene ljigave mase.'' To je otprilike 10 cl nečega (najvjerojatnije hrane) promješanog sa nečim crvenim (najvjerojatnije krv) Dakle ne znamo koliko krvi je bilo u njenom želudcu nego samo znamo da je bilo krvi. Što i nije tako čudno budući da je patila od velikog unutarnjeg krvarenja. Jedan od najmisterioznijih aspekta ovog slučaja je taj da tri odvojena odjevna predmeta, nađena na dva tijela, su bili radioaktivni. Što i doista zvuči malo misteriozno, ali morate
09:13
imati na umu da je skoro sve pomalo radioaktivno. Dakle trebamo više detalja. Radiologična istraživanja tvrde da pod normalnim okolnostima područje od 150 cm2 nebi smjelo prelaziti 5000 raspada po minuti (dpm) Samo su tri artikla odjeće prelazila ili bila jednaka granici od 5000 dpm, 5600 dpm i 9900 dpm Jedino objašnjenje dano u izvještaju glasi: ,,...odjeća je bila kontaminirana kada je radioaktivna prašina padala iz atmosfere ili je odjeća bila podložna kontaminaciji kada je došla u dodir sa radioaktivnim substancama.'' Drugim riječima, nisu mogli odrediti kako je zapravo odjeća kontaminirana ali nije nestvarno vjerovati da je to rezultat prirodnih procesa. Samo u slučaju ako nisu bili prirodni elementi, možda postoji neko drugo objašnjenje. Kolevatov je ranije radio u postrojenju koje je proizvodilo nuklearni materijal, a Krivonishenko
10:13
je prije radio na strogo čuvanoj plantaciji za proizvodnju plutonija za nuklearno oružje. I tri artikala radioaktivne odjeće su pripadala Kolevatovu i Krivonishenku. U vrijeme nestanka planinara, brojni izvori tvrde da su vidjeli NLO-e u obliku svjetlećih kugli koje su se kretale kroz noćno nebo nekoliko sekundi do nekoliko minuta. To uključuje tri vojnika i dvije različite grupe planinara. Neki svjedoci također tvrde da su im domorodni Mansijci kao i grupa geologa rekla da su promatrali vatrene kugle na nebu u vrijeme incidenta. Problem sa viđanjima NLO-a je taj da su, neidentificirani i često nisu potvrđena kao rezultat. Samo jedna grupa planinara je prijavila da je vidila NLO za vrijeme noćnog incidenta dok su se ostala viđanja dogodila prije ili poslije. I onda postoji ovo. Ovo je posljedna fotografija uslikana sa kamerom od jednog planinara.
11:16
Izgleda da prikazuje neki izvor svjetlosti uslikan usred noći. Nažalost, fotografija je neopisiva kao i NLO koji je trebala prikazvati. Moglo bi, bez sumnje, biti slika NLO-a, moglo bi, bez sumnje, biti slika svijeće, svjetiljke, vatre, štednjaka ili bilo čega drugoga. Ajmo reći da je ovo slika nečega na noćnom nebu, šta bi najvjerojatnije moglo prikazivati? Mogu navesti nekoliko vjerojatnosti: Raketa, dio rakete, vještački svemirski ostatci prilikom povratka padajuća letjelica ili možda meteor. Ništa od toga nebi pretjerano bilo iznenađujuće budući da je ovo Sovjetski Savez usred hladnog rata kao i usred svemirske utrke. Tako da bi bilo puno zračne aktivnosti U vrijeme kada je svemirsko istraživanje bilo ''svježe kao princ koji živi u bogatom LA susjedstvu'' nije iznenađujuće da ljudi nisu mogli indentificirati ta misteriozna svjetla. Bezobzira na to, nije moglo sletiti u blizini planinara zato što bi već bilo nađeno od tima za pretraživanje.
12:23
I ako je objekt već bio pronađen, morao bi postojati neki dokaz u obliku mjesta nesreće, tragova stopala i druge aktivnosti na tlu. Budući da nema nekakve očite povezanosti između NLO-a i nestanka planinara, stavit ću ovo u ''kutiju jezive crvene haringe'' Dakle, što se dogodilo? Zašto su napustili šator? Zašto je bio iznutra otvoren nožem? Kako su neki od njih zaprimili tako teške ozljede dok su neki jednostavno bili podlegnuti hladnoći? Zašto ih je toliko bilo slabo odjeveno? Mislim da je najveća misterija ta kako je slučaj uspio ostati misterija s obzirom na obilje informacija. Dakle nakon što sam proveo dobar dio ovog mjeseca unajmljivanjem nekoliko ruskih prevoditelja koji su prolazili kroz ogromne količine materijala koji se protežu od teorija o KGB prikrivanju do jednostavne lavinske nesreće, mislim da je ovo najvjerojatnije objašnjenje. Kao prvo, zašto bi napustili šator? To izgleda kao najvažniji dio zagonetke koji fali.
13:28
Ja bih rekao da jedina stvar koja bi ih natjerala da napuste šator je iznenadna prijetnja unutar šatora. Ako je bilo nešto izvana, kao naprimjer životinja ili NLO, nebi bilo razloga da se šator otvori nožem. Nije bilo znaka o lavini, međutim mogli su izaći iz šatora vjerujući da se lavina kretala prema njima. Problem s tom teorijom je ta da su otisci upućivali na to da su hodali mirnim ritmom niz brijeg, a ne da su bježali u panici. Dakle nešto je prouzrokovalo njihovu paniku unutar šatora, ali kada su izašli van su se smirili i svjesno su odlučili da krenu hodati niz brijeg. A sada, pogledajte ovu fotografiju. Cijev koja viri van ulaza u šator je ispušna cijev za unutarnji štednjak. To je bio totalno jedinstven i domaći dizajn jer je vođa grupe sam napravio taj štednjak. Znamo da su koristili štednjak te noći prije nego se incident dogodio zato što su nađeni djelomično pojedeni komadi pečene šunke i slanine unutar šatora.
14:29
Mislim su se nakon rastavljanja štednjaka i micanja ispušne cijevi, žeravica unutar štednjaka se slučajno rasplamsala. Budući da je ispušna cijev bila uklonjena, dim bi popunio šator u sekundi. Kako su pokušavali kontrolirati plamen, izrezali su par rupa na vrhu šatora da bi se dim prozračio. Kada to nije uspjelo i kada je postajalo sve teže disati, jedna strana šatora se prerezala i otvorila te su svi izašli van u panci. Postoji još dokaza koji bi potvrdili ovu teoriju. Nekoliko članova grupe je pronađeno sa opeklinama na njihovim tijelima i odjeći. Što bi definitivno bio rezultat improvizirane vatre ispod drveta ili čak iznimno vrućeg metalnog štednjaka Neki od njih su također nađena s krvi oko njihovih usta i kašljanje krvi može biti simptom udisanja dima. I onda je tu ova fotografija, uslikana dan prije incidenta. Jakna je očito bila spaljena, ali pitanje je kako? Moguće je da su iskre iz štednjaka slučajno zapalile jaknu.
15:33
Ok, izašli su van i shvatili su u kakvoj groznoj situaciji se nalaze. Temperature su ispod nule, nema skloništa, slabo su odjeveni, nalaze se usred snježne oluje, usred noći i usred ničega. U ovom trenutku, mislim da je jedan ili više njih donjelo odluku da se upute prema najbližem skloništu, što bi znali da ja šuma. Razlog za ovu odluku je najvjerojatnije višeznačan. Dim iz šatora je učinio nemogućim da budu blizu njega, i/ili ih je dim možda naveo da misle da je šator bio u požaru. Neki od njih su bili intoksinirani što je moglo utjecati na njihovo rasuđivanje, ali i njihov osjećaj na hladnoću. Također su možda vjerovali da su bliže šumi nego što su zapravo bili. Dakle, napokon su stigli do šume i odmah su se smjestili da naprave vatru. Neki se penju na drveće i pretražuju okolno područje, dok su oni koji su bili bolje odjeveni krenuli dublje u šumu. Otprilike 75 metara od drva, njih četiri pokrene manju lavinu koja ih je odnjela preko
16:34
ruba jaruge duboke oko tri metara. Budući da je dno bilo puno kamenja i leda, pretrpjeli su teške ozljede. Tri od ostalih pet planinara su se odlučila vratiti nazad do šatora dok su se ostala dva polako smrzli do smrti pored nestajaćeg plamena. Hvala Vam na gledanju!

DOWNLOAD SUBTITLES: