Michael Sandel: Why we shouldn't trust markets with our civic life

Michael Sandel: Why we shouldn't trust markets with our civic life

SUBTITLE'S INFO:

Language: Croatian

Type: Human

Number of phrases: 279

Number of words: 1611

Number of symbols: 8519

DOWNLOAD SUBTITLES:

DOWNLOAD AUDIO AND VIDEO:

SUBTITLES:

Subtitles prepared by human
00:00
Prevoditelj: Djurdjica Ercegovac Recezent: Matko Bošnjak Evo pitanja o kojem bismo trebali ponovo zajedno razmisliti: Koja bi trebala biti uloga novca i tržišta u našim društvima? Danas postoji vrlo malo stvari koje se ne mogu kupiti novcem. Ako ste osuđeni na zatvorsku kaznu u Santa Barbari, u Kaliforniji, trebali biste znati da ukoliko vam se ne sviđa standardni smještaj, možete nadoplatiti za smještaj u boljoj ćeliji. To je istina. Kolika je nadoplata, što mislite? Pokušajte pogoditi. Pet stotina dolara? To nije Ritz-Carlton hotel To je zatvor! Osamdeset i dva dolara za noć. Osamdeset i dva dolara za noć. Ako odete u zabavni park i ne želite stajati u dugačkim redovima za popularne vožnje, sada postoji rješenje. U mnogim tematskim parkovima možete dodatno platiti
01:08
da biste skočili na početak reda. To zovu Brza traka ili VIP ulaznice. I to se ne događa samo u zabavnim parkovima. U Washintonu D.C. dugački redovi čekanja ponekad nastaju za važne rasprave Kongresa. No, neki ljudi ne vole čekati u dugačkim redovima možda i cijelu noć, čak i na kiši. Zato sada, za lobiste i druge koji žarko žele prisustvovati tim raspravama, ali ne žele čekati, postoje kompanije, kompanije za čekanje u redovima, kojima se možete obratiti. Možete im platiti određeni iznos, oni unajmljuju beskućnike i druge koji trebaju posao da stoje u redu koliko god je potrebno, a lobist, upravo prije početka sjednice, može zauzeti svoje mjesto na početku reda i sjedalo u prvim redovima dvorane. Plaćeno stajanje u redu. Posezanje za tržišnim mehanizmima i tržišnim razmišljanjem i tržišnim rješenjima
02:10
događa se i u većim razmjerima. Uzmite način na koji vodimo ratove. Jeste li znali da je u Iraku i Afganistanu bilo više privatnih vojnih kompanija nego američkih vojnih trupa? No to nije zato jer smo imali javnu raspravu o tome želimo li vođenje rata povjeriti privatnim kompanijama; no to se dogodilo. Tijekom zadnja tri desetljeća proživljavali smo tihu revoluciju. Gotovo ne shvaćajući, odlutali smo, i od društva sa tržišnom ekonomijom postali tržišno društvo. Razlika je u ovome: Tržišna ekonomija je alat, dragocjen i učinkovit alat, za organiziranje proizvodne aktivnosti, no tržišno društvo je mjesto gdje je gotovo sve na prodaju.
03:10
To je način života u kojem tržišno razmišljanje i tržišne vrijednosti počinju dominirati svakim aspektom života: osobnim odnosima, obiteljskim životom, zdravljem, obrazovanjem, politikom, zakonom, građanskim životom. No, zašto brinuti? Zašto brinuti o tome što postajemo tržišna društva? Ja mislim iz dva razloga. Jedan od njih odnosi se na nejednakost. Što se više stvari može kupiti novcem, to je važnije bogatstvo odnosno njegov manjak. Kada bi jedina stvar o kojoj odlučuje novac bila dostupnost jahti ili luksuznih putovanja ili BMW-ova tada nejednakost ne bi bila jako važna. No, kada novac sve više počinje upravljati dostupom do osnovnih sredstava za dobar život --
04:12
primjerena zdravstvena skrb, dostupnost najboljeg obrazovanja, politički glas i utjecaj u kampanjama -- kada novac počinje upravljati svim tim stvarima nejednakost postaje jako važna. I zato, dodjeljivanje tržišne vrijednosti svemu zaoštrava žalac nejednakosti i njene socijalne i građanske posljedice. To je jedan razlog za brigu. Postoji drugi razlog bez obzira na brigu o nejednakosti, a taj je sljedeći: ima nekih društvenih dobara i usluga kojima bi tržišno razmišljanje i tržišne vrijednosti mogli promijeniti njihovo značenje i istisnuti stavove i mjerila o kojima vrijedi brinuti. Kao primjer kontraverznog korištenja tržišnog mehanizma, želio bih uzeti novčani poticaj i vidjeti što vi mislite o tome.
05:15
Mnoge se škole bore s izazovom motiviranja djece, pogotovo siromašnije djece, da marljivo uče, dobro prolaze u školi, da se zalažu. Neki ekonomisti su predložili tržišno rješenje: Ponuditi djeci novčani poticaj za dobre ocjene ili bolje rezultate na testovima ili za čitanje knjiga. To su ustvari i probali. Proveli su neke eksperimente u nekoliko većih američkih gradova. U New Yorku, u Chicagu, u Washingtonu D.C., su to pokušali nudeći 50 dolara za peticu, 35 dolara za četvorku. U Dallasu, u Texasu, imaju program koji osmogodišnjacima nudi dva dolara za svaku pročitanu knjigu. Pa da vidimo što -- Neki ljudi podržavaju, neki ljudi su protiv ovog novčanog poticaja za motiviranje uspjeha. Da vidimo što ljudi ovdje misle o tome. Zamislite da ste ravnatelj velikog školskog sustava,
06:19
i netko vam dođe s tim prijedlogom. I recimo da je to fondacija. Oni će osigurati sredstva. Vi ne morate trošiti svoj budžet. Koliko bi vas bilo za, a koliko protiv da se to proba? Da vidimo dizanjem ruku. Prvo, koliko vas misli da bi bar vrijedilo pokušati da se vidi bi li funkcioniralo? Podignite ruke. A koliko bi vas bilo protiv? Koliko bi -- Dakle, većina ovdje je protiv, ali znatna manjina je za. Hajdemo to prodiskutirati. Počnimo s onima koji su protiv, koji bi to odbacili i prije no što pokušaju. Koji bi bio vaš razlog? Tko će započeti našu diskusiju? Da? Heike Moses: Dobar dan svima, ja sam Heike, i ja mislim da to ubija intrinzičnu motivaciju u smislu da ta djeca, ako bi voljela čitati, vi im samo oduzimate taj poticaj plaćajući im pa to samo mijenja ponašanje. Michael Sandel: Oduzima intrinzičnu inicijativu.
07:21
Što je, ili bi trebala biti, intrinzična motivacija? HM: Pa, intrinzična motivacija bi trebala biti učenje. MS: Učenje. HM: Upoznavanje svijeta. A onda, ako ih prestanete plaćati, što se tada događa? Onda oni prestaju čitati? MS: Da vidimo ima li netko tko je za, tko misli da to vrijedi pokušati. Elizabeth Loftus: Ja sam Elizabeth Loftus, i rekli ste vrijedi pokušati, pa zašto ne pokušati i provesti eksperiment i izmjeriti stvari? MS: I izmjeriti. A što biste vi mjerili? Mjerili biste koliko -- EL: Koliko knjiga su pročitali i koliko knjiga nastavljaju čitati nakon što ste im prestali plaćati. MS: Aha, nakon što ste prestali plaćati. Dobro, što mislite o tome? HM: Iskreno, mislim samo da je to -- ne želim nikoga uvrijediti -- vrlo američki način. (Smijeh) (Pljesak) MS: U redu. Ono što je iskrslo iz ove diskusije je sljedeće pitanje:
08:23
Hoće li novčani poticaj odagnati, ili iskvariti, ili istisnuti višu motivaciju, intrinzičnu lekciju koju se nadamo prenijeti, a to je naučiti voljeti učenje i čitanje zbog njih samih? I ljudi se ne slažu o tome koji će učinak biti, no to je izgleda pitanje, da, na neki način, tržišni mehanizam ili novčani poticaj uči pogrešnu lekciju, a ako to čini, što će biti s tom djecom kasnije? Moram vam reći što se dogodilo s tim eksperimentima. Novac za dobre ocjene imao je vrlo miješane rezultate, uglavnom nije rezultirao boljim ocjenama. Dva dolara za svaku knjigu navela su klince da čitaju više knjiga. Navela su ih također da čitaju kraće knjige. (Smijeh) No pravo pitanje je, što će s tom djecom biti kasnije?
09:26
Hoće li oni naučiti da je čitanje zaduženje, oblik rada koji se plaća po komadu, to je problem, ili ih to može navesti da čitaju, možda iz krivih razloga u početku, no potom da se zaljube u čitanje zbog njega samog? Ovo što ova, čak i ovako kratka, rasprava pokazuje nešto je što su mnogi ekonomisti previdjeli. Ekonomisti često pretpostavljaju da su tržišta inertna, da ne dotiču niti kvare robu koju razmjenjuju. Tržišna razmjena, smatraju oni, ne mijenja značenje ili vrijednost roba koje se razmjenjuju. To doduše može biti istina ako govorimo o materijalnoj robi. Ako mi prodate plazma televizor, ili mi ga poklonite, to će biti ista roba. Radit će jednako u oba slučaja. Ali, isto možda nije istina ako govorimo o nematerijalnoj robi i društvenim praksama kao što su podučavanje i učenje
10:27
ili zajedničko sudjelovanje u građanskom životu. U tim područjima, uvođenje tržišnih mehanizama i novčanih poticaja moglo bi potkopati ili istisnuti nematerijalne vrijednosti i stavove koje vrijedi njegovati. Jednom kada uvidimo da tržište i trgovina, kada se prošire izvan materijalne domene, mogu mijenjati karakter samih roba, mogu mijenjati značenje društvenih praksi, kao u primjeru o podučavanju i učenju, moramo upitati gdje tržišta pripadaju, a gdje ne pripadaju, gdje zapravo mogu potkopati vrijednosti i stavove koje vrijedi njegovati. No za takvu raspravu trebali bismo učiniti nešto u čemu nismo jako dobri, a to je da prosuđujemo zajedno u javnosti
11:28
o vrijednostima i značenju društvenih praksi koje cijenimo, od naših tijela do obiteljskog života do osobnih odnosa do zdravlja do podučavanja i učenja do građanskog života. To su kontraverzna pitanja, pa ih nastojimo izbjegavati. U stvari, tijekom zadnja tri desetljeća kada je tržišno zaključivanje i tržišno razmišljanje dobilo zamah i steklo ugled, naš javni diskurs je za to vrijeme postao isprazan, lišen dubljeg moralnog značenja. Zbog straha od nesuglasica, mi izbjegavamo takva pitanja. No jednom kada uvidimo da tržišta mijenjaju karakter roba, moramo među sobom raspraviti ta šira pitanja o tome kako vrednovati robu. Jedan od najkorozivnijih učinaka
12:28
dodjeljivanja cijene svemu je na zajedništvo, osjećaj da smo u tome svi zajedno. U prilikama rastuće nejednakosti marketizacija svakog aspekta života vodi situaciji u kojoj oni bogati i oni s skromnijim sredstvima sve više žive odvojene živote. Mi živimo i radimo i kupujemo i igramo se na različitim mjestima. Naša djeca idu u različite škole. To nije dobro za demokraciju niti je to zadovoljavajući način života čak i za one od nas koji si mogu priuštiti da kupe prvo mjesto u redu. Evo zašto. Demokracija ne zahtijeva savršenu jednakost, ali ono što zahtijeva je da građani dijele zajednički život. Ono što je važno
13:31
je da ljudi iz različitih društvenih slojeva i različitih profesija susreću jedni druge, nailaze jedno na drugo tijekom svakodnevnog života jer nas to uči da prevladamo i toleriramo naše razlike. I tako ćemo početi skrbiti za zajedničko dobro. I, na kraju, pitanje tržišta uglavnom nije ekonomsko pitanje. To je ustvari pitanje kako želimo živjeti zajedno. Želimo li društvo u kojem je sve na prodaju ili postoje određene moralne i građanske robe koje tržište ne poštuje i novac ne može kupiti? Puno vam hvala. (Pljesak)

DOWNLOAD SUBTITLES: